Otkako je prvi put opisana u Indiji u 6. stoljeću prije Krista, rinoplastika ili oblikovanje nosa prešla je dug put. Dani nosova rezača kolačića iz 60-ih i 70-ih uglavnom su prošli – kao što bi i trebalo biti! Standardi ljepote su se promijenili, a s njima i individualnost u izgledu lica. U doba Instagram selfie-ja, ljudi nisu samo postali svjesni vlastitih nesavršenosti, već su shvatili i da ne postoje dva ista nosa. Nos koji dobro izgleda na nečijem licu možda ne pristaje drugome.
Stog ne čudi da je rinoplastika često visoko na listi željenih zahvata pacijenata, a sa mogućostima nekirurških metoda ona postaje još poželjnija. U odabranim slučajevima, nekirurška (ili “tekuća”) rinoplastika može biti dobra opcija. U ovom postupku koriste se fileri hijaluronske kiseline za kamufliranje asimetrija i manjih nesavršenosti. Ovo privremeno rješenje oslanja se na povećanje mekih tkiva pa bi se trebalo koristiti samo kod pacijenata s malim nosovima – pravilo koje pretjerano revni praktičari obično zanemaruju.
U većini slučajeva indicirana je kirurška rinoplastika koja daje najbolji dugoročni rezultat. Može poslužiti za rješavanje kozmetičkih i funkcionalnih problema, mijenjajući pritom nečiji život. Najvažniji dio rinoplastike događa se tijekom početnih konzultacija gdje i pacijent i kirurg sjednu i obrade svaku specifičnu zabrinutost. U to se vrijeme provodi pažljiva nazalna analiza kako bi se osiguralo da je ono što pacijent želi savršeno usklađeno s onim što kirurg može postići. Karakteristike lica uvelike se razlikuju od osobe do osobe i treba ih uzeti u obzir pri izradi kirurškog plana.
Potrebno je znati da se rinoplastika dugo smatra najtežim zahvatom u estetskoj kirurgiji. To je operacija od milimetara i ona može imati dubok utjecaj na život osobe. Ovisno o tome koji je estetski i funkcionalni cilj, ove strukture potrebno je pažljivo preinačiti. Ako kirurg nije iskusan može se napraviti više štete nego koristi i pacijent bi mogao požaliti što se upustio u ovakve izazove.…